SCRIPTURAE PRIMUM ET SOLUM
Rečenice plave boje daju vam dodatna biblijska objašnjenja. Samo kliknite hipervezu u plavoj boji. Biblijski članci uglavnom su napisani na četiri jezika: engleskom, španjolskom, portugalskom i francuskom
ZAŠTO?
Zašto je Bog do danas dopustio patnju i zlobu?
"Dokle ću, Jehova, vapiti i čekati da me uslišiš? Dokle ću te zbog nasilja zvati u pomoć i čekati da nešto poduzmeš? Zašto dopuštaš da gledam kako se čini zlo? Zašto dopuštaš da ljudi tlače jedni druge? Zašto su uništavanje i nasilje preda mnom? Zašto ima toliko svađa i sukoba? Zbog toga zakon gubi snagu i pravda se nikad ne provodi. Zli okružuju pravedne, zato se pravda izvrće"
(Habakuk 1:2-4)
"Opet sam razmišljao o svim nepravdama* koje se čine pod suncem. Vidio sam suze potlačenih, a nije bilo nikoga da ih utješi. Moć je bila u rukama njihovih tlačitelja, a nije bilo nikoga da ih utješi. (...) Svašta sam vidio za svog ispraznog života – kako pravednik propada iako je pravedan i kako zli čovjek dugo živi iako je zao. (...) Sve sam to vidio i pomno sam razmislio o svemu što se radi pod suncem dok čovjek vlada nad čovjekom na njegovu štetu. (...) Na zemlji se događa još nešto što je isprazno: S nekim se pravednicima postupa kao da čine zlo, a s nekim se zlima postupa kao da čine ono što je pravedno. Kažem da je i to isprazno. (...) Vidio sam kako sluge jašu na konjima, a dostojanstvenici idu pješice kao sluge"
(Propovjednik 4:1; 7:15; 8:9,14; 10:7)
"Ono što je stvoreno podloženo je ispraznosti – ne svojom voljom, nego voljom onoga koji je sve to podložio – ali pritom je pružena nada"
(Rimljanima 8:20)
"Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: “Bog me iskušava.” Jer Boga nitko ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava"
(Jakov 1:13)
Zašto je Bog do danas dopustio patnju i zlobu?
Stvarni krivac u ovoj situaciji je Sotona đavao, kojeg Biblija naziva optužiteljem (Otkrivenje 12:9). Isus Krist, Sin Božji, rekao je da je đavao lažac i ubojica čovječanstva (Ivan 8:44). Dvije su velike optužbe upućene Bogu:
1 - Optužba protiv Božjeg prava da vlada nad svojim stvorenjima, i nevidljivim i vidljivim.
2 - Optužba koja se odnosi na cjelovitost stvorenja, posebno ljudskih bića, napravljenih na sliku Božju (Postanak 1:26).
Kad se podnese pritužba i podnese ozbiljna optužba, treba puno vremena istražiti tužiteljstvu ili obrani, prije suđenja i pravomoćne presude. Proročanstvo iz Daniela, 7. poglavlje, prikazuje situaciju u kojoj su uključeni suverenitet Boga i čovjekov integritet na sudu na kojem se odvija presuda: "Pred njim je izvirala ognjena rijeka. Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća puta deset tisuća stajalo je pred njim. Sud je počeo zasjedati i knjige su se otvorile. (…) I Sud je zasjedao i oduzeo mu vlast, a potom je bio zatrt i sasvim uništen" (Daniel 7:10,26). Kao što je napisano u ovom tekstu, suverenitet zemlje koja je oduvijek pripadala Bogu oduzet je đavlu, a također i čovjeku. Ova slika suda predstavljena je u Izaiinom 43. poglavlju, gdje je zapisano da su oni koji zauzimaju stranu Boga, njegovi "svjedoci": "“Vi ste moji svjedoci”, kaže Jehova, “i moj sluga kojeg sam izabrao, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja uvijek isti. Prije mene nije bio načinjen nijedan bog i poslije mene nije se pojavio nijedan. Ja, ja sam Jehova i osim mene nema spasitelja”" (Izaija 43:10,11). Isusa Krista nazivaju i "vjernim svjedokom" Boga (Otkrivenje 1:5).
U vezi s ove dvije ozbiljne optužbe, Jehova Bog dopustio je sotoni, đavlu i čovječanstvu, više od 6000 godina, da izvedu svoje dokaze, naime mogu li vladati zemljom bez suverenosti Boga. Na kraju smo ovog iskustva gdje vražja laž izlazi na vidjelo katastrofalnom situacijom u kojoj se čovječanstvo nalazi, na rubu potpune propasti (Matej 24:22). Presuda i izvršenje dogodit će se u velikoj nevolji (Matej 24:21; 25:31-46). Sada ćemo se konkretnije pozabaviti dvjema optužbama za đavla istražujući ono što se dogodilo u Edenu, u 2. i 3. poglavlju Postanka i 1. i 2. poglavlju knjige Joba.
1 - Optužba protiv Božjeg prava da vlada nad svojim stvorenjima, i nevidljivim i vidljivim
2. poglavlje Postanka obavještava nas da je Bog stvorio čovjeka i smjestio ga u „vrt“ zvan Eden od nekoliko tisuća hektara, ako ne i više. Adam je bio u idealnim uvjetima i uživao je veliku slobodu (Ivan 8:32). Međutim, Bog je ograničio ovu neizmjernu slobodu: drvo: "Jehova Bog smjestio je čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i brine se o njemu. Osim toga, Jehova Bog zapovjedio je čovjeku: “Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti jer u onaj dan u koji okusiš plod s njega sigurno ćeš umrijeti”" (Postanak 2:15-17). "Drvo spoznaje dobrog i lošeg" jednostavno je bilo konkretan prikaz apstraktnog pojma dobra i zla. Od ovog trenutka ovo pravo drvo, predstavljeno za Adama, konkretna granica, "(konkretno) znanje o dobrom i zlu", koje je Bog utvrdio, između "dobrih", da Ga se pokorava i da se od njega ne jede i "loše", neposlušnost.
Očito je da ova Božja zapovijed nije bila teška (usporedite s Matejem 11:28-30 "Jer jaram je moj lagan i breme moje lagano" i 1. Ivanova 5:3 "Njegove zapovijedi nisu teške" ( one božje)). Inače, neki su rekli da se "zabranjeno voće" odnosi na tjelesne odnose: to je pogrešno, jer kad je Bog dao ovu zapovijed, Eva nije postojala. Bog nije htio zabraniti nešto što Adam nije mogao znati (Usporedite vremensku liniju događaja Postanak 2:15-17 (Božja zapovijed) s 2:18-25 (stvaranje Eve)).
Iskušenje đavla
"Zmija je bila najopreznija među svim divljim životinjama koje je Jehova Bog načinio. Stoga je rekla ženi: “Je li Bog doista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?” A žena je odgovorila zmiji: “Smijemo jesti plodove s drveća u vrtu. Ali za plod s drveta koje je usred vrta Bog je rekao: ‘Ne jedite ga* i ne dirajte ga. Učinite li to, umrijet ćete!’” Nato je zmija rekla ženi: “Ne, nećete umrijeti. Naime, Bog zna da će vam se onog dana kad ga okusite otvoriti oči te da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.” Tada je žena vidjela da je plod drveta dobar za jelo i da je primamljiv – da lijepo izgleda. Zato ga je ubrala i okusila. Zatim je dala plod i svom mužu kad je bio s njom, te je i on jeo" (Postanak 3:1-6).
Božiju suverenost vrag je otvoreno napao. Sotona je otvoreno implicirao da Bog uskraćuje informacije u svrhu nanošenja štete svojim stvorenjima: "Jer Bog zna" (implicirajući da Adam i Eva nisu znali i da im je to nanijelo štetu). Ipak, Bog je uvijek i dalje kontrolirao situaciju.
Zašto je Sotona razgovarao s Evom, a ne s Adamom? Apostol Pavao nadahnuto je napisao kako bi je "prevario": "Osim toga, nije bio prevaren Adam, nego žena – ona je bila posve prevarena i prekršila je Božju zapovijed" (1. Timoteju 2:14). Zašto je Eve prevarena? Zbog svoje mlade dobi jer je imala vrlo malo godina iskustva, dok je Adam imao najmanje preko četrdeset godina. Zapravo, Eve se u mladosti malo iznenadila što joj se zmija obraćala. Inače je nastavila ovaj neobičan razgovor. Stoga je Sotona iskoristio Evino neiskustvo da je natjera na grijeh. Međutim, Adam je znao što radi, odluku o grijehu donio je namjerno. Ova prva optužba za đavla bila je u vezi s Božjim prirodnim pravom da vlada nad svojim stvorenjima, i nevidljivim i vidljivim (Otkrivenje 4:11).
Nešto prije kraja tog dana, prije zalaska sunca, Bog je presudio trojici krivaca (Postanak 3:8-19). Prije nego što je utvrdio krivnju Adama i Eve, Jehova Bog se zadovoljio postavljajući im pitanje o njihovoj gesti, a oni su odgovorili: "A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam jeo.” Tada je Jehova Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela”" (Postanak 3:12,13). Daleko od toga da su priznali svoju krivnju, i Adam i Eva pokušali su se opravdati. Adam je čak neizravno zamjerio Bogu što mu je dao ženu zbog koje je pogriješio: "Ženu koju si dao da bude sa mnom." U 1. Mojsijevoj 3:14-19 možemo pročitati Božji sud zajedno s obećanjem da će se ispuniti njegova svrha: "I ja ću izazvati neprijateljstvo+ između tebe i žene i između tvog potomstva i njenog potomka. On će ti zdrobiti glavu, a ti ćeš mu raniti petu" (Postanak 3:15). Ovim je obećanjem Jehova Bog posebno nagovijestio da će se njegova svrha neizbježno ostvariti, obavijestivši Sotonu đavla da će biti uništen. Od tog trenutka, grijeh je ušao u svijet, kao i njegova glavna posljedica, smrt: "Dakle, preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi postali grešni" (Rimljanima 5:12).
2 - Optužba đavla za cjelovitost ljudskog bića, napravljena na sliku Božju
Izazov vraga
Đavao je dao naslutiti da postoji mana u ljudskoj prirodi. To je očito u đavolskom izazovu glede integriteta vjernog sluge Joba:
"Jehova je tada upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona je odgovorio Jehovi: “Prolazio sam zemljom i obilazio je.” A Jehova je rekao Sotoni: “Jesi li zapazio mog slugu Joba? Nema na zemlji nikoga kao što je on. On je čestit i pravedan čovjek, boji se Boga i kloni se zla.” Nato je Sotona odgovorio Jehovi: “Nema li Job koristi od toga što se boji Boga? Zar ti ne štitiš njega, njegovu obitelj i sve što ima? Blagoslovio si djelo njegovih ruku i stoka mu se toliko namnožila da je ima po cijeloj zemlji. Ali pruži ruku i oduzmi mu sve što ima, pa će te prokleti u lice!” Tada je Jehova rekao Sotoni: “Evo, sve što ima u tvojim je rukama! Samo njega ne diraj!” I Sotona je otišao od Jehove. (...) Jehova je tada upitao Sotonu: “Odakle dolaziš?” Sotona je odgovorio Jehovi: “Prolazio sam zemljom i obilazio je.” A Jehova je rekao Sotoni: “Jesi li zapazio mog slugu Joba? Nema na zemlji nikoga kao što je on. On je čestit i pravedan čovjek, boji se Boga i kloni se zla. I dalje mi je odan, iako me pokušavaš okrenuti protiv njega i navesti da ga upropastim bez razloga.” Nato je Sotona odvratio Jehovi: “Koža za kožu! Čovjek će dati sve što ima da sačuva svoj život. Ali pruži ruku i dirni u njegove kosti i njegovo meso, pa će te prokleti u lice!” Tada je Jehova rekao Sotoni: “Evo, u tvojim je rukama*! Samo mu nemoj oduzeti život!”“ (Job 1:7-12; 2:2-6).
Krivnja je ljudskih bića, prema Sotoni vragu, što služe Bogu, ne iz ljubavi prema svome Stvoritelju, već iz vlastitog interesa i oportunizma. Pod pritiskom, gubitkom posjeda i strahom od smrti, prema vragu, čovjek je mogao samo odstupiti od svoje odanosti Bogu. Ali Job je pokazao da je Sotona lažac: Job je izgubio sav imetak, izgubio je desetoro djece i prišao smrti "zloćudnim vrenjem" (Priča o Jobu 1 i 2). Tri lažna tješitelja preuzela su odgovornost za psihološko mučenje Joba, rekavši da su sve njegove nesreće proizašle iz skrivenih grijeha s njegove strane, te da ga stoga Bog kažnjava zbog njegove krivnje i zloće. Ipak, Job nije odstupio od svoje cjelovitosti i odgovorio je: "Nipošto ne mogu reći za vas da ste pravedni! Dokle god sam živ, neću se odreći svoje odanosti Bogu!" (Job 27:5).
Međutim, najvažniji đavlov poraz u održavanju čovjekove cjelovitosti do smrti, bio je Isus koji je bio poslušan svome Ocu do smrti: "Povrh toga, kad je postao čovjek, ponizio se i bio* poslušan sve do smrti, i to smrti na mučeničkom stupu" (Filipljanima 2:8). Isus Krist je svojim integritetom čak i do smrti ponudio Ocu vrlo dragocjenu duhovnu pobjedu, zato je i nagrađen: "Zato ga je Bog uzvisio i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena da u Isusovo ime svi prignu koljeno – oni koji su na nebu, oni koji su na zemlji i oni koji su pod zemljom – i da svatko javno prizna Isusa Krista za Gospodina na slavu Boga, Oca" (Filipljanima 2:9-11).
U ilustraciji izgubljenog sina, Isus Krist nam omogućuje da bolje razumijemo način na koji se njegov Otac nosi sa situacijama u kojima njegova stvorenja neko vrijeme osporavaju njegov autoritet (Luka 15:11-24). Rasipni sin zatražio je od oca nasljedstvo i da napusti kuću. Otac je dopustio svom već odraslom sinu da donese ovu odluku, ali i da snosi posljedice. Isto tako, Bog je Adama prepustio da se koristi svojim slobodnim izborom, ali i da snosi posljedice. Što nas dovodi do sljedećeg pitanja u vezi s patnjom čovječanstva.
Uzroci patnje
Patnja je rezultat četiri glavna čimbenika
1 - Đavao je onaj koji uzrokuje patnju (ali ne uvijek) (Job 1:7-12; 2:1-6). Prema Isusu Kristu, on je vladar ovoga svijeta: "Sada se sudi ovom svijetu, sada će vladar ovog svijeta biti svrgnut" (Ivan 12:31; 1. Ivan 5:19). Zbog toga je čovječanstvo u cjelini nesretno: "Jer znamo da sve što je stvoreno uzdiše i da je u boli sve do sada" (Rimljanima 8:22).
2 - Patnja je rezultat našeg stanja grešnika, koje nas vodi u starost, bolest i smrt: "Dakle, preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi postali grešni. (...) Jer plaća za grijeh je smrt“ (Rimljanima 5:12; 6:23).
3 - Patnja može biti rezultat loših ljudskih odluka (s naše ili onih drugih ljudi): "Jer ne činim dobro, koje želim činiti, nego činim zlo, koje ne želim činiti“ (Ponovljeni zakon 32:5; Rimljanima 7:19). Patnja nije rezultat "navodnog zakona karme". To je ono što možemo pročitati u Ivanovu 9. poglavlju: "Idući putem, Isus je vidio čovjeka koji je bio slijep od rođenja. A njegovi su ga učenici upitali: “Učitelju, zašto se ovaj čovjek rodio slijep – zbog svog grijeha ili grijeha svojih roditelja?” Isus je odgovorio: “Nije sagriješio ni on ni njegovi roditelji, ali kad je već tako, na njemu će se očitovati Božja djela"" (Ivan 9:1-3). "Božja djela", u njegovom su slučaju trebala biti njegovo čudesno ozdravljenje.
4 - Patnja može biti rezultat "nepredviđenih vremena i događaja", zbog čega se osoba nalazi na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme: "Još sam nešto vidio pod suncem: trku ne dobivaju uvijek brzi, ni bitku silni, niti kruha uvijek imaju mudri, niti bogatstva uvijek imaju razboriti, niti su u svemu uspješni oni koji imaju znanje, jer vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga od njih. A čovjek ne zna kada dolazi njegov čas. Kao što se ribe ulove u pogubnu mrežu i ptice uhvate u zamku, tako ljudi upadnu u zamku u vrijeme nevolje, kad ih ona snađe iznenada" (Propovjednik 9:11,12).
Evo što je Isus Krist rekao o dva tragična događaja koja su prouzročila mnogo smrtnih slučajeva: "Tom prilikom neki od prisutnih ispričali su Isusu da je Pilat pobio neke Galilejce dok su prinosili žrtve, pa se njihova krv pomiješala s krvlju žrtava. A Isus im je rekao: “Mislite li da su ti Galilejci bili veći grešnici od svih ostalih Galilejaca zato što su tako nastradali? Kažem vam da nisu! Ali ako se ne pokajete, svi ćete izginuti kao i oni. A što je s onih 18 ljudi na koje je pala kula u Siloamu i ubila ih? Mislite li da su oni bili veći grešnici od svih ostalih stanovnika Jeruzalema? Kažem vam da nisu! Ali ako se ne pokajete, svi ćete izginuti kao i oni”“ (Luka 13:1-5). Isus Krist ni u jednom trenutku nije pretpostavio da će žrtve nesreća ili prirodnih katastrofa griješiti više od drugih, pa čak ni da Bog uzrokuje takve događaje da kazni grešnike. Bez obzira jesu li to bolesti, nesreće ili prirodne katastrofe, Bog nije taj koji ih uzrokuje, a oni koji su žrtve nisu sagriješili više od drugih.
Bog će ukloniti sve ove patnje: "Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: “Gle, Božji je šator među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti njegov narod. Sam Bog bit će s njima. On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju i više neće biti smrti. Neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli. Sve što je prije bilo nestalo je”" (Otkrivenje 21:3,4).
Sudbina, fatalnost i slobodan izbor
"Sudbina" ili fatalizam nisu biblijsko učenje. Nije nam "suđeno" činiti dobro ili zlo, ali prema "slobodnom izboru" odlučujemo činiti dobro ili zlo (Ponovljeni zakon 30:15). Ovo viđenje sudbine ili fatalizma usko je povezano s idejom koju mnogi ljudi imaju o sveznanju Boga i njegovoj sposobnosti da zna budućnost. Vidjet ćemo kako se Bog služi svojim sveznanjem ili sposobnošću da unaprijed zna događaje. Iz Biblije ćemo vidjeti da je Bog koristi na selektivan i diskrecijski način ili u određenu svrhu, na nekoliko biblijskih primjera.
Bog koristi svoje sveznanje na diskrecijski i selektivan način
Je li Bog znao da će Adam griješiti? Iz konteksta Postanja 2 i 3, očito je da nije. Kako je Bog mogao dati zapovijed da je unaprijed znao da će Adam odustati? To bi bilo suprotno njegovoj ljubavi i sve je učinjeno da ova zapovijed nije bila teška (1. Ivanova 4:8; 5:3). Evo dva biblijska primjera koji pokazuju da Bog koristi svoju sposobnost spoznavanja budućnosti na selektivan i diskrecijski način. Ali također, da On uvijek koristi ovu sposobnost u određenu svrhu.
Uzmimo primjer Abrahama. U Postanku 22:1-14 za Abrahama postoji vrlo bolan prikaz Božjeg zahtjeva da žrtvuje svog sina Izaka. Tražeći od Abrahama da žrtvuje svog sina, je li unaprijed znao hoće li moći poslušati? Ovisno o neposrednom kontekstu priče, br. Iako je u zadnji trenutak Bog spriječio Abrahama da učini takvo djelo, zapisano je ovako: "A on mu je rekao: “Ne diži ruku na sina i nemoj mu nauditi! Sada znam da se bojiš Boga jer mi nisi uskratio svog sina, svog jedinca”“ (Postanak 22:12). Napisano je "sad stvarno znam da se bojiš Boga". Izraz "sada" pokazuje da Bog nije znao hoće li Abraham slijediti ovaj zahtjev.
Drugi se primjer odnosi na uništavanje Sodome i Gomore. Činjenica da Bog šalje dva anđela da provjere skandaloznu situaciju još jednom pokazuje da isprva nije imao sve dokaze za donošenje odluke, a u ovom je slučaju koristio Svoju sposobnost da zna pomoću dva anđela (Postanak 18:20,21).
Ako čitamo razne proročke biblijske knjige, ustanovit ćemo da Bog još uvijek koristi svoju sposobnost poznavanja budućnosti u vrlo specifične svrhe (Zaharijino proročanstvo; Danielovo proročanstvo). Uzmimo jednostavan biblijski primjer. Dok je Rebecca bila trudna s blizancima, problem je bio u tome koje će od dvoje djece biti predak nacije koju je Bog izabrao (Postanak 25:21-26). Jehova Bog je jednostavno promatrao genetski sastav Ezava i Jakova (premda genetika nije ta koja u potpunosti kontrolira buduće ponašanje), a zatim je u svom predznanju napravio projekciju u budućnost kako bi znali kakvim će muškarcima postati: "Tvoje su me oči vidjele još dok sam bio zametak. Svi njegovi dijelovi bili su zapisani u tvojoj knjizi prema danima njihovog nastanka. Bili su zapisani kad još nije bilo nijednoga" (Psalam 139:16). Na temelju tog predznanja Bog je odabrao (Rimljanima 9:10-13; Djela apostolska 1:24-26 "Ti, Jehova, koji poznaješ srca svih").
Štiti li nas Bog?
Prije razumijevanja Božjeg razmišljanja na temu naše osobne zaštite, važno je razmotriti tri važne biblijske točke (1. Korinćanima 2:16):
1 - Isus Krist pokazao je da sadašnji život koji završava smrću ima privremenu vrijednost za sve ljude (Ivan 11:11 (Lazarova smrt opisana je kao "san")). Štoviše, Isus Krist pokazao je da je najvažnije sačuvati našu perspektivu vječnog života, a ne nastojati kompromisom "preživjeti" kušnju (Matej 10:39, "duša" = život (Postanak 35 :16-19)). Nadahnuti apostol Pavao pokazao je da je "istinski život" usmjeren na nadu u vječni život (1. Timoteju 6:19).
Kad čitamo knjigu Djela apostolska, otkrivamo da je ponekad Bog dopustio da test kršćanina završi njegovom smrću, u slučaju apostola Jakova i učenika Stjepana (Djela 7:54-60; 12:2). U drugim je slučajevima Bog odlučio zaštititi učenika. Primjerice, nakon smrti apostola Jakova, Bog je odlučio zaštititi apostola Petra od identične smrti (Djela 12:6-11). Općenito govoreći, u biblijskom kontekstu zaštita Božjeg sluge često je povezana s njegovom namjerom. Primjerice, dok je bilo usred brodoloma, postojala je kolektivna božanska zaštita apostola Pavla i svih ljudi na brodu (Djela apostolska 27:23, 24). Kolektivna božanska zaštita bila je dio više božanske svrhe, naime da je Pavao trebao svjedočiti kraljevima (Djela 9:15,16).
2 - Ovo pitanje božanske zaštite mora se staviti u kontekst dva sotonina izazova, a posebno u riječima koje je izrekao u vezi s integritetom Joba: "Zar ti ne štitiš njega, njegovu obitelj i sve što ima? Blagoslovio si djelo njegovih ruku i stoka mu se toliko namnožila da je ima po cijeloj zemlji" (Job 1:10). Da bi odgovorio na pitanje integriteta u vezi s Jobom i cijelim čovječanstvom, ovaj đavolski izazov pokazuje da je Bog morao na relativan način ukloniti svoju zaštitu s Joba, što bi se moglo primijeniti i cijelo čovječanstvo. Nedugo prije smrti, Isus Krist je, citirajući Psalam 22:1, pokazao da mu je Bog oduzeo svaku zaštitu, što je rezultiralo njegovom smrću kao žrtvom (Ivan 3:16; Matej 27:46). Ipak, što se tiče čovječanstva u cjelini, ovo povlačenje iz božanske zaštite ostaje relativno, jer kao što je Bog zabranio đavlu da izvede Jobovu smrt, očito je da isto vrijedi za sve čovječanstvo (usporedi s Matejem 24:22).
3 - Gore smo vidjeli da patnja može biti rezultat "nepredviđenih vremena i događaja", što znači da se ljudi mogu naći u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu (Propovjednik 9:11,12). Dakle, općenito govoreći, ljude Bog ne štiti od posljedica izbora koji je izvorno donio Adam. Čovjek stari, razboli se i umre (Rimljanima 5:12). Može biti žrtva nesreća ili prirodnih katastrofa (Rimljanima 8:20; Propovjednikova knjiga sadrži vrlo detaljan opis uzaludnosti sadašnjeg života koji neizbježno dovodi do smrti: "“Ispraznost nad ispraznostima”, kaže onaj koji poučava narod, “ispraznost nad ispraznostima! Sve je isprazno!”"(Propovjednik 1:2)).
Uz to, Bog ne štiti ljude od posljedica njihovih loših odluka: "Ne zavaravajte se: Boga se ne može ismijavati! Jer što čovjek sije, to će i požeti. Tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti propast, a tko sije u duh, od duha će požeti vječni život" (Galaćanima 6:7,8). Ako je Bog relativno dugo podvrgnuo čovječanstvo uzaludnosti, to nam omogućuje da shvatimo da je povukao svoju zaštitu od posljedica naše grešne države. Svakako, ova opasna situacija za cijelo čovječanstvo bit će privremena (Rimljanima 8:21). Tada će cijelo čovječanstvo, nakon što se riješi đavolski spor, povratiti dobrohotnu Božju zaštitu u zemaljskom raju (Psalam 91:10-12).
Znači li to da trenutno više nismo pojedinačno zaštićeni od Boga? Zaštita koju nam Bog pruža je ta da je naša vječna budućnost, u smislu nade u vječni život, bilo preživljavanjem u velikoj nevolji ili uskrsnućem, ako ćemo izdržati do kraja (Matej 24:13; Ivan 5:28,29; Djela 24:15; Otkrivenje 7:9-17). Uz to, Isus Krist u svom opisu znaka posljednjih dana (Matej 24, 25, Marko 13 i Luka 21) i knjizi Otkrivenja (posebno u poglavljima 6:1-8 i 12:12) pokazuju da čovječanstvo bi prolazilo kroz velike nedaće od 1914. godine, što sugerira da ga neko vrijeme Bog ne bi štitio. Međutim, Bog nas nije ostavio bez mogućnosti da se zaštitimo pojedinačno primjenom njegovih dobronamjernih smjernica sadržanih u Bibliji, njegovoj Riječi. Široko govoreći, primjena biblijskih načela pomaže u izbjegavanju nepotrebnih rizika koji bi nam mogli apsurdno skratiti život (Izreke 3:1,2). Iznad smo vidjeli da sudbina ne postoji. Stoga će primjena biblijskih načela, Božjih smjernica, biti poput pažljivog gledanja udesno i ulijevo prije prelaska ulice, kako bismo sačuvali svoj život (Izreke 27:12).
Osim toga, apostol Petar je inzistirao da budemo budni u pogledu molitve: "Svemu se približio kraj. Zato budite razboriti i ne zanemarujte molitvu" (1. Petrova 4:7). Molitva i meditacija mogu zaštitno utjecati na našu duhovnu i mentalnu ravnotežu (Filipljanima 4:6,7; Postanak 24:63). Neki vjeruju da su bili objekt Božje zaštite u nekom trenutku svog života. Ništa u Bibliji ne sprječava da se vidi ova iznimna mogućnost, već upravo suprotno: "Pokazat ću naklonost onome kome želim pokazati naklonost i smilovat ću se onome kome se želim smilovati" (Izlazak 33:19). Ovo iskustvo ostaje u redoslijedu isključivog odnosa između Boga i ove osobe koju bi Bog zaštitio, nije na nama da sudimo: "Tko si ti da osuđuješ tuđeg slugu? Njegov gospodar odlučuje hoće li on stajati ili pasti. A stajat će jer ga Jehova može podržati" (Rimljanima 14:4).
Prije konačnog završetka patnje, moramo se voljeti i pomagati jedni drugima, kako bismo ublažili patnju oko sebe: "Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga. Kao što sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga. Po ovome će svi znati da ste moji učenici: ako među vama bude vladala ljubav" (Ivan 13:34,35). Učenik Jakov, polubrat Isusa Krista, napisao je da se takva vrsta ljubavi mora konkretizirati postupcima ili inicijativama kako bi se pomoglo našem susjedu koji je u nevolji (Jakov 2:15,16). Isus Krist je poticao da pomogne onima koji nam to nikada ne mogu vratiti (Luka 14:13,14). Čineći to, na način koji "posuđujemo" Jehovi i On će nam to vratiti... stostruko (Izreke 19:17).
Zanimljivo je primijetiti ono što Isus Krist spominje kao djela milosrđa koja će nam dopustiti ili ne, dobiti njegovo odobrenje: "Jer bio sam gladan i dali ste mi jesti, bio sam žedan i dali ste mi piti, bio sam stranac i ugostili ste me, bio sam gol i obukli ste me, bio sam bolestan i brinuli ste se za mene, bio sam u zatvoru i posjetili ste me'" (Matej 25:31-46). Davati hranu, piti, primati strance, donirati odjeću, posjećivati bolesnike, posjećivati zatvorenike zbog njihove vjere. Valja napomenuti da u svim tim postupcima ne postoji nijedan čin koji bi se mogao smatrati "religioznim". Zašto? Isus Krist često je ponavljao ovaj savjet: "Želim milost, a ne žrtvu" (Matej 9:13; 12:7). Opće značenje riječi "milosrđe" je suosjećanje ili sažaljenje na djelu (uže značenje je opraštanje). Vidjevši nekoga u nevolji, bilo da ga poznajemo ili ne, naša su srca dirnuta i ako smo u mogućnosti, donosimo im pomoć (Izreke 3:27,28).
Žrtva predstavlja duhovna djela izravno povezana sa štovanjem Boga. Iako je naravno naš odnos s Bogom najvažniji, Isus Krist pokazao je da se ne bismo trebali služiti izlikom "žrtve" da bismo se suzdržali od pokazivanja milosrđa. U određenim je okolnostima Isus Krist osudio neke svoje suvremenike koji su koristili izgovor za "žrtvu" da ne bi materijalno pomogli svojim ostarjelim roditeljima (Matej 15:3-9). U ovom je slučaju zanimljivo primijetiti ono što je Isus Krist rekao onima koji će tražiti njegovo odobrenje, a opet ga neće imati: "Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime istjerivali demone i u tvoje ime činili mnoga silna djela?’" (Matej 7:22). Ako usporedimo Matej 7:21-23 s 25:31-46 i Ivan 13:34,35, shvatit ćemo da, iako je duhovna "žrtva" usko povezana s milosrđa, ovo drugo nije manje važno, iz perspektive Jehove Boga i njegova Sina Isusa Krista (1. Ivanova 3:17,18; Matej 5:7).
Na pitanje proroka Habakuka (1:2-4), koje se odnosi na to zašto je Bog dopustio patnju i zloću, evo odgovora: "A Jehova mi je odgovorio: “Zapiši viđenje i čitljivo ga zabilježi na pločice da ga čitatelj može naglas lako čitati. Jer to će se viđenje ispuniti u vrijeme koje je za to određeno. Viđenje juri prema ispunjenju i neće se pokazati lažnim. Ako i kasni, čekaj ga! Jer sigurno će se ispuniti. Neće zakasniti!" (Habakkuk 2:2,3). Evo nekoliko biblijskih tekstova ove vrlo bliske buduće "vizije" nade koja neće zakasniti:
"I vidio sam novo nebo i novu zemlju. Naime, prijašnje nebo i prijašnja zemlja nestali su, a ni mora više nije bilo. Vidio sam i sveti grad, Novi Jeruzalem, kako silazi s neba, od Boga, pripremljen kao nevjesta ukrašena za svog mladoženju. Tada sam začuo jak glas od prijestolja kako govori: “Gle, Božji je šator među ljudima! Bog će prebivati s njima i oni će biti njegov narod. Sam Bog bit će s njima. On će obrisati svaku suzu s njihovih očiju i više neće biti smrti. Neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli. Sve što je prije bilo nestalo je”" (Otkrivenje 21:1-4).
"Vuk će boraviti s janjetom, leopard će ležati s jaretom, a tele, lav i uhranjena životinja bit će zajedno. Malen dječak vodit će ih. Krava i medvjedica zajedno će jesti, a njihova će mladunčad skupa ležati. Lav će jesti slamu kao bik. Dojenče će se igrati nad kobrinom rupom, a dijete koje je tek prestalo sisati stavljat će ruku na rupu zmije otrovnice. Nigdje na mojoj svetoj gori više nitko neće činiti zlo niti će ikome činiti išta nažao jer zemlja će biti puna znanja o Jehovi kao što je more puno vode“ (Izaija 11:6-9).
"Vuk će boraviti s janjetom, leopard će ležati s jaretom, a tele, lav i uhranjena životinja bit će zajedno. Malen dječak vodit će ih. Krava i medvjedica zajedno će jesti, a njihova će mladunčad skupa ležati. Lav će jesti slamu kao bik. Dojenče će se igrati nad kobrinom rupom, a dijete koje je tek prestalo sisati stavljat će ruku na rupu zmije otrovnice. Nigdje na mojoj svetoj gori više nitko neće činiti zlo niti će ikome činiti išta nažao jer zemlja će biti puna znanja o Jehovi kao što je more puno vode“ (Izaija 35:5-7).
"Ondje više neće biti dojenčeta koje bi živjelo svega nekoliko dana niti starca koji ne bi proživio sve svoje godine. Čak i ako netko umre kao stogodišnjak, još uvijek će ga se smatrati djetetom, a grešnik će biti proklet bude li imao i stotinu godina. Oni će graditi kuće i živjeti u njima, sadit će vinograde i jesti njihov rod. Neće oni graditi kuće, a netko drugi živjeti u njima, neće oni saditi, a netko drugi jesti urod. Jer dani mom narodu bit će kao dani drvetu i moji će izabranici uživati u plodovima svog rada. Neće uzalud naporno raditi niti će rađati djecu koja će doživjeti nesreću, jer oni su potomstvo koje je Jehova blagoslovio, oni i njihovi potomci. Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvati. Još će govoriti, a ja ću ih uslišiti“ (Izaija 65:20-24).
"Neka mu tijelo postane zdravije nego u mladosti, neka se vrati u dane svoje mladenačke snage!“ (Job 33:25).
"Jehova nad vojskama na ovoj će gori svim narodima pripremiti gozbu od biranih jela, gozbu od izvrsnog vina, od biranih jela punih moždine, od izvrsnog, procijeđenog vina. Na ovoj gori on će uništiti zastirač koji zastire sve narode, pokrivalo koje pokriva sve narode. Zauvijek će uništiti smrt, Svevišnji Gospodin Jehova obrisat će suze sa svakog lica. Uklonit će sramotu sa svog naroda po cijeloj zemlji. Tako je rekao Jehova“ (Izaija 25:6-8).
"Tvoji će mrtvi oživjeti. Ustat će mrtvaci iz mog naroda. Probudite se i kličite, vi koji se nalazite u prahu! Jer vaša je rosa poput jutarnje rose i zemlja će dati da se nemoćni mrtvaci vrate u život“ (Izaija 26:19).
"A mnogi od onih koji spavaju pod zemljom probudit će se – jedni će dobiti vječni život, a druge će snaći sramota i vječni prezir“ (Danijel 12:2).
"Ne čudite se tome, jer dolazi vrijeme kad će svi koji su u grobovima čuti njegov glas i izaći – onima koji čine dobro to će uskrsnuće donijeti život, a onima koji čine zlo to će uskrsnuće donijeti osudu" (Ivan 5:28,29).
"I imam nadu, koju imaju i oni, da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne" (Djela apostolska 24:15) (Žetve života; Princ Zemlje; Zemaljski svećenik; Levit).
Tko je Sotona vrag?
Isus Krist vrlo je jezgrovito opisao đavla: "On je ubojica otkad se pobunio i nije ostao postojan u istini jer u njemu nema istine. Kad govori laž, govori ono što je njemu svojstveno jer je lažljivac i otac laži" (Ivan 8:44). Sotona đavao nije apstrakcija zla, već stvarno duhovno stvorenje (vidi izvještaj u Mateju 4:1-11). Isto tako, demoni su također anđeli koji su postali pobunjenici koji su slijedili primjer vraga (1. Mojsijeva 6:1-3, za usporedbu s pismom Judeinog stiha 6: "I anđele koji nisu ostali na svom prvobitnom položaju, nego su napustili obitavalište koje im je bilo namijenjeno, on vječno okovane čuva u gustoj tami za izvršenje presude na veliki dan").
Kada je napisano "Nije čvrsto stajao u istini", to pokazuje da je Bog stvorio ovog anđela bez grijeha i bez ikakvih tragova opačine u srcu. Ovaj je anđeo na početku svog života imao "lijepo ime" (Propovjednik 7:1a). Međutim, nije ostao uspravan, gajio je ponos u svom srcu i s vremenom je postao "vrag", što znači klevetnik, i Sotona, protivnik; njegovo staro lijepo ime, njegov dobar glas, zamijenjeno je imenom vječne sramote. U proročanstvu Ezekiela (28. poglavlje), protiv ponosnog kralja Tira, jasno se aludira na ponos anđela koji je postao "vrag" i "Sotona": "Sine čovječji, zapjevaj tužaljku o tirskom kralju i reci mu: ‘Ovako kaže Svevišnji Gospodin Jehova: “Ti si bio uzor savršenstva, pun mudrosti i savršeno lijep. Bio si u Edenu, u Božjem vrtu. Ukrašavalo te svakojako drago kamenje – rubin, topaz i jaspis, krizolit, oniks i žad, safir, tirkiz i smaragd. Svaki kamen bio je u zlatnom okviru. Sve je to bilo pripremljeno onog dana kad si bio stvoren. Postavio sam te da budeš pomazani kerub zaštitnik. Bio si na Božjoj svetoj gori i hodao si usred ognjenog kamenja. U svemu si bio bez mane od dana kad si bio stvoren pa sve dok se u tebi nije našlo zlo" (Ezekiel 28:12-15). Činom nepravednosti u Edenu postao je "lažljivac" koji je prouzročio smrt svih Adamovih potomaka (Postanak 3; Rimljanima 5:12). Trenutno je sotona đavao taj koji vlada svijetom: "Sada se sudi ovom svijetu, sada će vladar ovog svijeta biti svrgnut" (Ivan 12:31; Efežanima 2:2; 1. Ivan 5:19).
Sotona đavao bit će trajno uništen: "Bog koji daje mir uskoro će baciti Sotonu pod vaše noge i satrti ga" (Postanak 3:15; Rimljanima 16:20).
Share this page